Poljoprivrednici Galižane prepušteni su vlastitim mogućnostima, bez ikakve potpore i usluge Grada. Rekli su mi to danas u Galižani gdje sam se susreo s mještanima svih generacija.

Najžalosnije je vidjeti u Galižani mlade bez entuzijazma, bez nade. Za njih nema prostora gdje bi se mogli okupljati i gdje bi mogli ostvarivati neke svoje kreativne ideje. Kažu mi da u najboljem slučaju mogu trenirati nogomet, ali je pitanje što da rade ostali. Apatični su, kao da ih tjeraju da vrijeme provode u kafiću na placi. Godine prolaze, ali situacija se ne mijenja na bolje. Djeca nemaju sadržaje, stariji se žale da nemaju usluga poput pošte ili kioska, nemaju mogućnosti nikakvih društvenih aktivnosti.

Mjesto za igru djece u Galižani je ulica. A znamo da je najveći problem Galižane opasni promet kroz mjesto, kroz uske ulice. Zbog vibracija vozila napuknuo je i crkveni zvonik. Sramota da to dozvoljavamo u povijesnoj jezgri. Stariji galižanci pamte koliko su im dugo obećavali izgradnju zaobilaznice Galižane, ali nisu je nikada dobili. Postoje prioriteti, postoje europski fondovi, ali gradska uprava Vodnjana gluha je za potrebe mještana i prilike stalno propušta.