Susreo sam se u perojskom Portiću s našim dragim Perojcima i kandidatima s naše nezavisne liste, koji su apostrofirali neke od najvažnijih problema naselja. Obraćaju mi se ljudi s riječima da od novog gradonačelnika Vodnjan očekuju da regulira neprimjerenu izgradnju, vrati reda u prostor i riješi ih divljih deponija.

Bespravna gradnja najviše ih boli, kuće niču bez ikakvog plana, kriterija i uvjeta. Ja nisam protiv gradnje, neka ljudi zidaju i osiguraju si egzistenciju, neka zarade iznajmljivanjem apartmana. Ali gradnju moraju pratiti planovi i infrastruktura, ne mogu se podizati „kazerme“ bez ceste, vode, struje i kanalizacije.

Građani mi prilaze i kažu: „Ponosan sam što svoju djedovinu nisam prodao, sretan sam što me nije neprilika natjerala na prodaju komada zemlje. Jer kad se jednom proda, nema nazad.“ S druge strane, svi i znamo da se gradska uprava 20 godina prema javnom zemljištu, pogotovo u Peroju, ponašala kao da je njihova svojina, prodavali su gdje su mogli, nikakvu infrastrukturu nisu osigurali, samo su pripremali teren za stihijsku gradnju prema obali.

Šetnica uz perojsku obalu dobra je stvar, ali takav se standard i očekuje danas. Ali nasipavanja plaže i bezdušnog bacanja šute u more više ne smije biti. To nije bila dohrana obale, nego ekocid! Sve se to radilo bez studija utjecaja na okoliš, što znaju i nadležne državne službe. Postoje alternativni načini i puno bezbolniji po eko-sustav. Strah me što ćemo mi svojoj djeci ostaviti.